Pamćenje je jedan od osnovnih mentalnih procesa koji nam omogućuje učenje, stvaranje uspomena i ostvarivanje složenih ciljeva koje gradimo oslanjajući se na naša znanja i iskustva (Okano, Hirano i Balaban, 2000). U kontekstu obrazovanja i školovanja, pamćenje je svakako jedan od najvažnijih procesa bez kojeg ne bi bilo moguće svladavanje različitih vrsta gradiva s kojima se učenici susreću. Iako postoje razne teškoće i poremećaji koji otežavaju proces učenja i usvajanja primjerice čitanja, matematike ili pisanja (npr. disleksija, disgrafija, diskalkulija), pamćenje je u osnovi ovladavanja svim područjima djelovanja te je nužan preduvjet za složenije mentalne zadatke, kao što su oni koje se svladavaju u školskom kontekstu.

Poteškoće u područjima koncentracije, pamćenja i učenja često doprinose raznim poteškoćama u usvajanju gradiva i razvoju pojedinih vještina. S druge strane, istraživanja sve više naglašavaju povećani rizik djece s različitim poteškoćama na planu učenja za javljanje emocionalnih i socijalnih poteškoća. Prema DSM-5 (priručnik Američke psihijatrijske asocijacije, 2013), poteškoće učenja mogu imati niz negativnih posljedica u funkcioniranju kroz cijeli životni vijek, uključujući visoke razine stresa i poteškoće mentalnog zdravlja.

Studije pokazuju da se poteškoće u učenju povezuju s povišenim razinama anksioznosti i depresivnosti (Gorman, 1999), ka i da se kod djece s poteškoćama učenja češće javlja socijalno odbacivanje, sklonost popuštanju negativnom pritisku vršnjaka i uključivanje u rizične aktivnosti (npr. konzumacija alkohola ili drugih sredstava ovisnosti, kockanje, delikvencija), niže samopouzdanje i samoefikasnost te sklonost doživljavanju frustracije (Cavioni, Grazzani i Ornaghi, 2017). Navedeno utječe na nižu motivaciju i smanjenu sklonost ulaganju truda učenika u učenje.

Važno je spomenuti i aktualna zbivanja u svijetu, tj. pandemiju COVID-19 koja ima velik utjecaj na sve aspekte života ljudi. Pritom je školski sustav područje koje je izuzetno zahvaćeno promjenama i, posljedično, potrebnom prilagodbom. Digitalizacija, koja je u pandemiji bila izuzetno bitan čimbenik u funkcioniranju školskog sustava, postaje uobičajen način funcioniranja, a pred učenike (i nastavnike) stavlja dodatne izazove i potrebu za učenjem dodatnih vještina. Za neku djecu je školovanje od samih početaka povezano s učenjem na distanci, što se potencijalno može odraziti i na kasnije školovanje, s obzirom da provođenje vremena u školi pozitivno utječe na razvoj i kognitivnih i socijalnih vještina (Tarkar, 2020).

Zaključak objedinjavanja rezultata raznih istraživanja ukazuje na vjerojatno povećanje teškoća u edukacijskom sustavu (Bhasin, Gupta i Malhotra, 2021), što je osobito zabrinjavajuć podatak za već osjetljive skupine učenika koji su i ranije iskazivali određene smetnje u učenju. Pandemija je dovela do generalnog povećanja stresa i anksioznosti što u kontekstu obrazovanog sustava svakako može imati negativne učinke u smislu dodatno otežavajućih čimbenika koji negativno utječu na učenje, usvajanje znanja i vještina (Di Pietro, Biagi, Costa, Karpiński i Mazza, 2020). Preliminarni rezultati velike studije o utjecaju pandemije na edukacijski sustav provedene u Hrvatskoj govore o negativnom utjecaju pandemije na mentalno zdravlje (porast depresivnih i anksioznih poremećaja), motivaciju, navike učenja, razumijevanje i usvajanje gradiva i vještina (Jokić i Ristić Dedić, 2021).

Osim samog fokusiranja na rad na kognitivnim vještinama kao što su pamćenje i učenje, sve više studija pokazuje pozitivan utjecaj programa učenja socio-emocionalnih vještina kako na socijalne i emocionalne aspekte ponašanja i doživljavanja, tako i na uspjeh u školi (Wilson i Lipsey, 2007).

Zbog svega navedenoga, u trenutnoj situaciji izuzetno su važni sveobuhvatni programi koji utječu na:

1. misaone procese važne za uspjeh te zadovoljstvo u školi, kao što su pamćenje i učenje, pri čemu je važno osloniti se na znanstveno utemeljene i eksperimentalno provjerene metode (Dunn, Saville, Baker i Marek, 2013)
2. socio-emocinalne vještine nužne za svakodnevni život, kao i za snalaženje i uspjeh u školskom kontekstu

A u Centru za zdravlje mladih imamo upravo takav pristup koji objedinjava različite važne aspekte programa koji  potiču razvoj zadovoljnog, samopouzdanog i motiviranog djeteta!

Zašto se uključiti u naše radionice ili individualnu podršku?

• Vidiš da želiš više, ali kad kreneš učiti nikako da krene tempom kojim bi htio/htjela da ide?

• Već si pokušavao/la na razne načine, ali i dalje nisi siguran/na kako postići napredak?

U Centru za zdravlje mladih nudimo ti pomoć s takvim i sličnim problemima. Kroz individualno savjetovanje ili grupne radionice nauči s nama kako učiti kvalitetnije, brže i s većom dozom zadovoljstva!

• Kako bolje i efikasnije organizirati vrijeme i obaveze

• Znanstveno dokazane tehnike za kvalitetnije učenje

• Što su to mnemotehnike (strategije za lakše upamćivanje) i kako ih koristiti

• Radno pamćenje i kako ga trenirati

• Kakvi su to SMART / PAMETNI ciljevi?

• Socio-emocionalno učenje

• Kako se motivirati u procesu učenja

Želiš nam se priključiti? 

Želite li svoje dijete uključiti u program Savjetovališta za mentalno zdravlje Centra za zdravlje mladih?

Svoj termin za inicijalni razgovor s psihologom (besplatno i bez uputnice, kao i ostale usluge Centra) možete dogovoriti putem mail adrese info@czm.hr ili na broj 01 6468 333, gdje ujedno možete dobiti i više informacija.

Literatura

1. Bhasin, B., Gupta, G. i Malhotra, S. (2021). Impact of Covid-19 Pandemic on Education System. EPRA International Journal of Environmental Economics, Commerce and Educational Management, 6-8.
2. Cavioni, V., Grazzani, I. i Ornaghi, V. (2017). Social and emotional learning for children with Learning Disability: Implications for inclusion. International Journal of Emotional Education, 9(2), 100-109.
3. Di Pietro, G., Biagi, F., Costa, P., Karpiński, Z. i Mazza, J. (2020). The likely impact of COVID-19 on education: Reflections based on the existing literature and recent international datasets (Vol. 30275). Publications Office of the European Union.
4. Dunn, D. S., Saville, B. K., Baker, S. C. i Marek, P. (2013). Evidence‐based teaching: Tools and techniques that promote learning in the psychology classroom. Australian Journal of Psychology, 65(1), 5-13.
5. Gorman, J. C. (1999). Understanding Childrens Hearts and Minds: Emotional Functioning and Learning Disabilities. Teaching Exceptional Children, 31(3), 72-77.
6. Jokić, B. i Ristić Dedić, Z. (2021). Nacionalno praćenje učinaka pandemije bolesti covid-19 na sustav odgoja i obrazovanja u Republici Hrvatskoj – prvi rezultati. Preuzeto 15.1.2022. s https://www.idi.hr/wp-content/uploads/2021/08/P_NACIONALNO_PRACENJE_UCINAKA_PANDEMIJE_NA_OBRAZOVNI_SUSTAV-IDIZ-ZA_MEDIJE-FINAL.pdf
7. Okano, H., Hirano, T. i Balaban, E. (2000). Learning and memory. Proceedings of the National Academy of Sciences, 97(23), 12403-12404.
8. Tarkar, P. (2020). Impact of COVID-19 pandemic on education system. International Journal of Advanced Science and Technology, 29(9s), 3812-3814.
9. Wilson, S. J. i Lipsey, M. W. (2007). School-based interventions for aggressive and disruptive behavior: Update of a meta-analysis. American Journal of Preventive Medicine, 33(25), 130-143.

© Centar za zdravlje mladih 2022. Dozvoljeno je slobodno korištenje, kopiranje i distribuiranje publiciranih tekstova za namjenu informiranja. Nije dozvoljena prodaja niti bilo kakvo drugačije komercijalno korištenje. Dozvoljeno je citiranje i prenošenje dijelova ili cijelih tekstova uz obavezno navođenje izvora.