czm

Savjetovalište za mentalno zdravlje

  1. Početna
  2. Savjetovalište za mentalno zdravlje

Savjetovalište za mentalno zdravlje

Prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji, mentalno zdravlje ključ je za generalno zdravlje i dobrobit populacije te je ključno za pozitivni razvoj mladih (SZO, 2013). S obzirom da većina psihičkih poremećaja započne u mlađoj dobi, a do traženja i dobivanja pomoći prođe u prosjeku razdoblje od nekoliko godina, problematika mentalnog zdravlja i nedovoljno ranog zbrinjavanja psihičkih simptoma ostavlja velike posljedice kako na pojedince koji se s tim tegobama susreću, na njihove bližnje te društvo u cjelini. Stručnjaci stoga naglašavaju važnost brige i pružanja usluga za mentalno zdravlje mladih kao prioritet u kontekstu cijelog zdravstvenog sustava (Mala i sur., 2013). Nedovoljno rano prepoznavanje psihičkih poremećaja sa sobom nosi i veće troškove liječenja na razini društva (Bloom i sur., 2012). Upravo mentalni poremećaji vodeća su skupina bolničkog pobola prema korištenju dana bolničkog liječenja, a u razvijenim zemljama oni predstavljaju glavni uzrok ukupnih troškova zbog bolesti kod mladih ljudi (Ključević i sur, 2016).

   S obzirom da prevencija nastanka psihičkih poremećaja u dječjoj i adolescentnoj dobi u značajnoj mjeri utječe na kasnije psihičko zdravlje osoba srednje i starije dobi, postoji jasna potreba za organiziranjem sustava preventivnih programa, ranog prepoznavanja i rane intervencije s ciljem prevencije nastanka ozbiljnih psihičkih poteškoća u odrasloj dob (Ključević i sur, 2016). Nažalost, podaci pokazuju da se za velik broj psihičkih poremećaja, s obzirom na prosječnu dob kad se javljaju, prva intervencija javlja s odgodom od više godina - kad je stanje već ozbiljnije, a tretman rezultira i slabijim ishodima (Mala i sur., 2013). Stoga su preventivni programi i poticanje mladih na traženje pomoći na vrijeme izuzetno važni.

Prema preporukama Svjetske zdravstvene organizacije (SZO, 2001;2012), u brizi za zdravlje mladih trebalo bi voditi računa da su usluge prilagođene potrebama mladih, kao i oblikovane na način koji mladima olakšava traženje pomoći - od povjerljivosti i privatnosti kod pružanja usluga, do prilagodbe prostora i pristupa osoblja koje će mladima omogućiti da se osjećaju ugodno. Potrebno je osigurati preventivne i tretmanske zdravstvene usluge prilagođene dobi i životnim okolnostima mlade osobe. Također prema preporukama, ideja je da mladi dobiju osjećaj neformalne, umjesto kliničke institucije, te da se nudi tzv. „drop-in” servis za određene usluge, gdje korisnici mogu doći i nenajavljeno. Dakle, bilo bi idealno ponuditi mladima centre koji objedinjuje razne usluge; od informiranja o različitim temama, područjima i bolestima, psihosocijalne podrške u različitim situacijama, savjetovanja i brige o mentalnom zdravlju, do pristupa nekim inače teže dostupnim zdravstvenim uslugama. Primjerice, u razdoblju adolescencije neki mladi ljudi postaju seksualno aktivni, a različite neželjene posljedice vezane za to područje mogu biti spriječene pravodobnim informiranjem, savjetovanjem i pregledom od strane stručnjaka (Hetrick i sur., 2017).

Američka psihološka asocijacija definira lokalne centre za mentalno zdravlje kao ustanove u zajednici koje nude usluge prevencije, tretmana i rehabilitacije te su praktična alternativa bolničkom liječenju (APA, 2020). Glavne teškoće s kojima se mladi uglavnom javljaju u ovakve centre su problemi s raspoloženjem, anksioznost, problemi s prilagodbom i nošenjem s problemima, ovisnička ponašanja te suicidalnost, a pri dolasku velik udio mladih koji se javljaju za pomoć iskazuju visoku emocionalnu disregulaciju i psihološki distres (Merikangas i sur., 2011). Važnost centara za mentalno zdravlje mladih sve je više prepoznata diljem svijeta (Malla, Frampton i Mansouri, 2020), što ne čudi s obzirom na utjecaj koji mentalno zdravlje ima na sve aspekte funkcioniranja osobe, a s druge strane, i s obzirom na zabrinjavajuće podatke o porastu psihičkih poremećaja i suicidalnosti među adolescentima i mladima posljednjih godina (Twenge, Cooper, Joiner, Duffy i Binau, 2019). Rezultati studija pokazuju kako je otprilike samo trećina adolescenata s psihičkim poremećajima u nekoj vrsti tretmana. Polovina njih, sa simptomima koji značajno narušavaju kvalitetu života, nije nikad bilo uključeno u tretman usmjeren na probleme mentalnog zdravlja, a tek je jedan na pet adolescenata s poremećajima hranjenja, anksioznim i poremećajima vezanim uz korištenje psihoaktivnih tvari u nekoj vrsti tretmana (Merikangas i sur., 2011).

Nadalje, posljednje dvije godine obilježene su velikim promjenama, ograničenjima i stresorima, kako u cijelom svijetu, tako i na našim prostorima. Osim pandemije COVID-19 koja je utjecala na funkcioniranje ljudi diljem svijeta, u Hrvatskoj su se tijekom 2020. godine za vrijeme pandemije dogodio i niz potresa. Istraživanja utjecaja pandemije i potresa na djecu u Hrvatskoj ukazuju na povezanost tih stresnih/traumatskih događaja sa jačanjem simptoma anksioznosti, depresije i posttraumatskog stresa (Buljan Flander i sur., 2021). Preliminarni rezultati studije o utjecaju pandemije na obrazovni sustav provedene u Hrvatskoj govore o negativnom utjecaju pandemije kako na aspekte funkcioniranja i vještine važne za područje edukacije (motivacija, navike učenja, razumijevanje i usvajanje gradiva itd), tako i na mentalno zdravlje, uz, od strane stručnog tima, procijenjenu znatno višu incidenciju pojave depresivnih i anksioznih poremećaja, kao i općenito strahova i fobija među učenicima (Jokić i Ristić Dedić, 2021).

Dosad navedeni podaci ukazuju na sve veću važnost omogućavanja i pružanja djeci i mladima potrebne pomoći i brige o mentalnom zdravlju te podršku i tretman kod već postojećih psihičkih tegoba i simptoma, uz naglasak na prevenciju ili što raniju intervenciju. Istraživanja pokazuju da obuhvatni programi koji rade na poticanju mentalnog zdravlja i intervencije s mladima, temeljeni na prevenciji razvijanja raznih psihičkih teškoća, vode do poboljšanja kako na planu mentalnog zdravlja, tako i na području socijalnog i obrazovnog funkcioniranja te sveukupno zdravijih navika i ponašanja (Clarke, Kuosmanen i Barry, 2015). Svjetski primjeri centara za mentalno zdravlje mladih (tzv. youth wellness centers) pokazuju kroz godine sve veću potražnju i korištenje usluga takvih centara (support, drop-in savjetovanje, terapijski rad, psihoedukacija) i to često od strane mladih ljudi koji su prema socio-demografskim i kliničkim karakteristikama u ranjivijim skupinama s većim rizikom za razvoj mentalnih poremećaja (Wang i sur., 2020). Uzevši u obzir da posljedice pandemije mogu imati jak učinak na mentalno zdravlje svih ljudi, a osobito na ranjive skupine (Antičević, 2021), za očekivati je povećanu potrebu za ovakvim centrima i uslugama za očuvanje mentalnog zdravlja mladih osoba. Također, istraživanja pokazuju kako su mladi skloniji potražiti pomoć za teškoće mentalnog zdravlja u ovakvim centrima te kod većine dolazi do poboljšanja stanja, tj oporavka u smislu redukcije simptoma i boljeg funkcioniranja, a osim tih ishoda, mladi uglavnom izjavljuju da su jako zadovoljni uslugama takvih centara i da su im bili korisni (Hetrick i sur., 2017).

S obzirom na povećano javljanje i traženje pomoći, procijenjeno je da postoji velika potreba za centrima za mlade koji su lako dostupni te funkcioniraju na znanstveno utemeljenim principima (Antičević, 2021). Cilj Centra za zdravlje mladih stoga je pristup koji olakšava mladima traženje pomoći, kroz preventivne aktivnosti i radionice te terapijski rad stručnjaka na različitim teškoćama iz područja mentalnog zdravlja, prilagodbe i snalaženja sa životnim, obiteljskim, vršnjačkim, školskim i drugim problemima.

 

Literatura 

  1. Svjetska zdravstvena organizacija (2013). Comprehensive Mental Health Action Plan 2013-2020. Geneva: Svjetska zdravstvena organizacija. Preuzeto s http://apps.who.int/gb/ebwha/pdf_files/WHA66/A66_R8-en.pdf.
  2. Malla, A., Shah, J., Iyer, S., Boksa, P., Joober, R., Andersson, N., ... i Fuhrer, R. (2018). Youth mental health should be a top priority for health care in Canada. The Canadian Journal of Psychiatry, 63(4), 216-222.
  3. Bloom, D. E., Cafiero, E., Jané-Llopis, E., Abrahams-Gessel, S., Bloom, L. R., Fathima, S., ... i Weiss, J. (2012). The global economic burden of noncommunicable diseases (No. 8712). Program on the Global Demography of Aging.
  4. Ključević, Ž. i sur. (2016). Zaštita mentalnog zdravlja djece i mladih: uloga javnozdravstvenih projekata. Nastavni zavod za javno zdravstvo Splitsko-dalmatinske županije. Služba za mentalno zdravlje.
  5. Svjetska zdravstvena organizacija (2001). Global consultation on adolescent friendly health services: a consensus statement. Geneva: Svjetska zdravstvena organizacija. Preuzeto 15.1.2022. s https://www.who.int/maternal_child_adolescent/documents/pdfs/who_fch_cah_02.18.pdf?ua=1
  6. Svjetska zdravstvena organizacija (2012). Making health services adolescent friendly: developing national quality standards for adolescent friendly health services. Geneva: Svjetska zdravstvena organizacija. Preuzeto 15.1.2022. s https://apps.who.int/iris/bitstream/handle/10665/75217/9789241503594_eng.pdf;jsessionid=1D3ABA963F931FB554B2EA36D54E2042?sequence=1
  7. Hetrick, S. E., Bailey, A. P., Smith, K. E., Malla, A., Mathias, S., Singh, S. P., ... & McGorry, P. D. (2017). Integrated (one‐stop shop) youth health care: Best available evidence and future directions. Medical Journal of Australia, 207(S10), S5-S18.
  8. Američka psihološka asocijacija (2020). Community mental health center. Preuzeto s: https://dictionary.apa.org/community-mental-health-center
  9. Merikangas, K. R., He, J. P., Burstein, M., Swendsen, J., Avenevoli, S., Case, B., ... i Olfson, M. (2011). Service utilization for lifetime mental disorders in US adolescents: results of the National Comorbidity Survey–Adolescent Supplement (NCS-A). Journal of the American Academy of Child & Adolescent Psychiatry, 50(1), 32-45.
  10. Malla, A., Frampton, A. i Mansouri, B. I. (2020). Youth Mental Health Services: Promoting Wellness or Treating Mental Illness?. The Canadian Journal of Psychiatry, 65(8), 531-535.
  11. Twenge, J. M., Cooper, A. B., Joiner, T. E., Duffy, M. E. i Binau, S. G. (2019). Age, period, and cohort trends in mood disorder indicators and suicide-related outcomes in a nationally representative dataset, 2005–2017. Journal of Abnormal Psychology, 128(3), 185.
  12. Buljan Flander, G., Redžepi, G., Brezinšćak, T., Selak Bagarić, E., Lane, J. E., Mikloušić, I., ... & Sachser, C. (2021). Research Paper When Home is No Longer a Safe Place–Symptoms of Anxiety, Depression and Post-Traumatic Stress in Children Exposed to Earthquakes in Zagreb During the COVID-19 Pandemic. Depression and Post-Traumatic Stress in Children Exposed to Earthquakes in Zagreb During the COVID-19 Pandemic.
  13. Jokić, B. i Ristić Dedić, Z. (2021). Nacionalno praćenje učinaka pandemije bolesti covid-19 na sustav odgoja i obrazovanja u Republici Hrvatskoj – prvi rezultati. Preuzeto 15.1.2022. s https://www.idi.hr/wp-content/uploads/2021/08/P_NACIONALNO_PRACENJE_UCINAKA_PANDEMIJE_NA_OBRAZOVNI_SUSTAV-IDIZ-ZA_MEDIJE-FINAL.pdf
  14. Clarke, A. M., Kuosmanen, T. i Barry, M. M. (2015). A systematic review of online youth mental health promotion and prevention interventions. Journal of Youth and Adolescence, 44(1), 90-113.
  15. Wang, A., Tobon, J. I., Bieling, P., Jeffs, L., Colvin, E., & Zipursky, R. B. (2020). Rethinking service design for youth with mental health needs: The development of the Youth Wellness Centre, St. Joseph's Healthcare Hamilton. Early Intervention in Psychiatry, 14(3), 365-372.
  16. Antičević, V. (2021). Učinci pandemija na mentalno zdravlje. Društvena istraživanja -Časopis za opća društvena pitanja, 30(2), 423-443.

 © Centar za zdravlje mladih 2022. Dozvoljeno je slobodno korištenje, kopiranje i distribuiranje publiciranih tekstova za namjenu informiranja. Nije dozvoljena prodaja niti bilo kakvo drugačije komercijalno korištenje. Dozvoljeno je citiranje i prenošenje dijelova ili cijelih tekstova uz obavezno navođenje izvora.