Kako pomoći djeci da se l...

U jeku vremenskih nepogoda u našem gradu, važno je razumjeti da dječji doživljaj ovisi o njihovom kognitivnom i emocionalnom razvoju, ali i našim reakcijama.

Kao roditelji, možemo primijetiti cijeli spektar reakcija – od straha, zabrinutosti plačljivosti, pojačane potrebe za blizinom roditelja pa sve do znatiželjnog interesa ili radosti što je otkazana škola. Sve su one adaptivni mehanizmi.

Djeca rane dobi svijet doživljavaju kroz prizmu sigurnosti koju im pružate. Budući da još nemaju kognitivni kapacitet za razumijevanje uzročno-posljedičnih veza prirodnih pojava, za njih nepogoda ponekad nije samo "vrijeme", već iznenadni proboj kaosa u njihov siguran svijet. Stoga je važno obratiti pažnju na to koliko su izloženi reakcijama odraslih ili vijestima koje ih uplaše.

Kod osnovnoškolaca često vidimo pozitivne reakcije zbog otkazivanja nastave, što može zbuniti zabrinute odrasle. Prekid škole djeluje kao snažan "stres-reliever". Euforija koju pokazuju je prirodni obrambeni mehanizam koji potiskuje proživljeni strah od same nepogode.

Neki mladi mogu iskazivati značajne teškoće u funkcioniranju, pogotovo ako su od ranije ranjivi. Mladi su usmjereni na vršnjačku skupinu. Dostupnost interneta omogućuje im najvažniji alat za procesuiranje – komunikaciju. Korištenje šala na račun nepogode je zdrav način intelektualizacije straha. To im pomaže da zadrže osjećaj kontrole nad situacijom koja ih je učinila ranjivima i tako se treba i tretirati, bez kritike. Razmjena iskustava putem društvenih mreža služi kao kolektivno procesuiranje događaja, zbog čega će imati snažnu potrebu ostati online i povezani s vršnjacima.

          

• Modeliranje smirenosti: Djeca "posuđuju" vaš živčani sustav. Vaša sposobnost da zadržite mir dok rješavate praktične probleme (poput eventualne štete ili organizacije dana zbog otkazivanja nastave) najsnažniji je stabilizator za dijete.
• Validacija osjećaja: Prihvatite djetetovu radost zbog slobodnog dana jednako kao i strah ili zabrinutost. Sve djetetove reakcije su put prema povratku u ravnotežu.
• Odgovaranje na pitanja: Na pitanja djece odgovorite sažeto, iskreno i prilagođeno dobi. Usmjerite se na ono što se poduzima da svi budu sigurni, umjesto na samu opasnost, i usmjerite pažnju djeteta na ljude koji pomažu. 
• Osjećaj sigurnosti: Za povratak osjećaja sigurnosti važni su predvidljivost, stabilnost i fizička blizina ili podrška roditelja. Održavanje rutina (zajednički obroci, vrijeme za igru) ključno je za vraćanje osjećaja kontrole.
• Bijeg od vijesti: Smanjite izloženost vijestima i snimkama nepogoda. Stalno ponavljanje dramatičnih prizora produbljuje tjeskobu i kod djece i kod odraslih. Pritom je važno obratiti pažnju da uznemirujućim informacijama djeca mogu biti izložena i kroz slušanje razgovora odraslih. 

Stručnjaci Centra za zdravlje mladih dostupni su za savjetovanje ako primijetite da su promjene u ponašanju vašeg djeteta dugotrajne ili ometaju svakodnevno funkcioniranje.