Psiholog Centra Daniel Milošević za Večernji list govorio o zabrani društvenim mreža za adolescente
Ispred Centra za zdravlje mladih mag. psych. Daniel Milošević istupio za Večernji list o aktualnom razgovoru koji se vodi o zabrani društvenih mreža za adolescente mlađe od 16 godina
Psiholog ističe kako zabrana sama po sebi, bez dodatnih odredbi i podrške roditeljima i alternative za mlade, teško može biti efikasno i dugotrajno rješenje preranog, prekomjernog i općenitog izlaganja i korištenja društvenih mreža kod adolescenata. Kao potencijalni put u regulaciji korištenja društvenih mreža kod adolescenata svakako je put dijaloga umjesto pukih zabrana. Umjesto samih zabrana (koje mladi često zaobilaze na vrlo kreativne načine, primjerice koristeći alate poput VPN-a), korisnim mi se čini razmotriti smjer u kojemu djelujemo kao šira zajednica, a za što nam je potrebno aktivno sudjelovanje države i lokalne samouprave da podrže roditelje u zadaći regulacije korištenja digitalnih tehnologija kod djece i mladih.
Ta se podrška može očitovati u sustavnim edukacijama te nacionalnim programima prevencije koji uključuju učenje socio-emocionalnih vještina, razvoj medijske pismenosti uz spoznaje o zdravom korištenju tehnologije, ali i rizicima na društvenim mrežama. Isto tako, čini mi se važnim i pokušati razumjeti što motivira mlade da koriste društvene mreže i što ih tamo, osim visoko adiktivnih sadržaja krojenih po algoritmima kojima je cilj krajnjeg korisnika što dulje zadržati izloženog sadržaju, tamo drži. Jedna od motivacija zasigurno leži i u osnovnoj psihološkoj potrebi za pripadanjem i povezivanjem s drugima. S tim znanjem, ideja djelovanja šire zajednice pri prevenciji razvoja prekomjernog i neprimjerenog korištenja tehnologije može biti i u osiguravanju različitih kulturnih, sportskih i umjetničkih aktivnosti za mlade gdje bi se na licu mjesta, uživo, bez posredstva ekrana mogli socijalizirati i povezivati. U ovom djelovanju ponovno je neophodna podrška države i lokalnih samouprava u kreiranju politika koje bi, osim samih regulacija korištenja društvenih mreža, ponudili i alternativu za zdravije i kvalitetnije provođenje slobodnog vremena.
Ono što također možemo jest djeci pokazati kako ekrani zapravo nisu prirodan način za opuštanje i odmaranje - upoznajmo ih s brojnim drugim aktivnostima koje su temeljne na prisutnosti (boravak u prirodi, druženja s prijateljima i obitelji u igri i razgovoru bez posredstva nekog medija) i dajmo im potvrdu i ljubav u stvarnom svijetu - onome u kojemu ostaju kad se svi ekrani ugase.
Isto tako, sustavne edukacije i preventivni programi na teme medijske i digitalne pismenosti osim činjeničnog znanja o tehnologijama i njihovom sigurnom korištenju, kao sastavni dio bi trebali integrirati i koncepte emocionalne pismenosti. Aktivnosti usmjerene razvoju socio-emocionalnih vještina pomažu mladima izraditi oruđa za digitalni svijet, djelujući tako poput štita otpornosti u navigiranju različitim životnim iskustvima u nepreglednom digitalnom svijetu. U suprotnom, kada se detektira nedostatak tih vještina dolazimo do povećane ranjivosti te nepovoljnijih psihosocijalnih ishoda.
Kod djece i mladih pri korištenju digitalnih tehnologija, a posebice društvenih mreža u obzir je važno uzeti razvojni tijek. S neurobiološke strane, adolescenti još nemaju dostatno razvijene mehanizme samokontrole potrebne za prepoznavanje i odrupiranje visoko adiktivnim algoritmima. Ti su sustavi dizajnirani da maksimalno produlje boravak pred ekranom, a mladi, zbog razvojne faze u kojoj se nalaze, jednostavno nisu opremljeni da im se odupru samostalno. Ako u obzir uzmemo razvojni stadij adolescenta u kombinaciji s nedostatnim iskustvom i željom za istraživanjem svijeta, jasno nam je da djeca i mladi teško mogu samostalno sigurno navigirati u digitalnom svijetu u kojem odrastaju. U tom im je kontekstu nužno vodstvo i primjer odraslih u vidu podrške, ali i jasnih i dosljednih granica.
Više možete pročitati na: https://www.vecernji.hr/vijesti/najlakse-je-djetetu-gurnuti-mobitel-u-ruke-pa-neka-ga-on-odgaja-1969938
