Sigurnost je prvi jezik koji djeca razumiju: Podrška djeci u suočavanju s teškim vijestima
Sigurnost je prvi jezik koji djeca razumiju: Podrška djeci u suočavanju s teškim vijestima
Pripremio: Tim psihologa CZM
Predloženi način citiranja: Brezinšćak, T., Bratuša Juraj, D., Mihaljević, G., Milošević, D., Pepeonik, M. i Selak Bagarić, E. (2025). Sigurnost je prvi jezik koji djeca razumiju: Podrška djeci u suočavanju s teškim vijestima. Grad Zagreb.
Prema službenim informacijama jedanaest je osoba izgubilo život u napadu u školi u Grazu, uključujući i napadača. Suočeni s vijestima o ovom iznimno teškom događaju, podsjećamo na smjernice kako podržati djecu koja će ovih dana kroz medijsko izvještavanje i putem društvenih mreža biti izložena uznemirujućim informacijama.
1. Smireni roditelj = signal sigurnosti za dijete.
- Prije nego što s djetetom razgovarate o tome što se dogodilo, prepoznajte vlastite emocije i uzmite si vremena da se umirite na načine na koje to inače činite.
- Ako je to moguće, prije razgovora s djetetom podijelite brigu s drugim odraslima koji su vam u životu podrška.
2. Dijete ne sluša statistike, nego ton vašeg glasa.
- Djetetov interes da zna i razumije što se dogodilo zapravo nije potraga za činjenicama, nego za osjećajem sigurnosti koji je potrebno jačati. Smirenim stavom i tonom glasa potvrdite djetetu da je sigurno. - Pažljivo odgovorite na moguća pitanja djeteta o njegovoj sigurnosti u školi ili mjerama zaštite koje su na snazi, ako za time iskaže potrebu.
3. Informacije – da. Senzacionalizam – ne.
U svijetu povezanom digitalnim medijima i društvenim mrežama, gotovo je nemoguće da vijesti o događaju neće doći do većine djece. Budite izvor pouzdanih informacija djetetu.
- Pitajte dijete što zna o tome što se dogodilo.
- Nježno ispravite pogrešne informacije koje dijete ima, a koje su mu izvor dodatne zbunjenosti ili uznemirenosti.
- Prilagodite količinu i prirodu informacija koje ćete s djetetom podijeliti njegovoj dobi i izbjegavajte suvišne i zastrašujuće detalje.
- Sa starijom djecom potaknite raspravu o pouzdanim izvorima i ograničite beskrajno “scrollanje”.
- Skrenite djetetu pažnju na ljude koji pomažu, kako bi mu pomogli vratiti osjećaj sigurnosti i kontrole.
4. Izražavanje emocija smanjuje teret.
U obiteljima koje razgovaraju o emocijama djeca osjećaju da imaju dozvolu da otvoreno izraze svoje osjećaje i traže podršku kada im je potrebna. Samim dijeljenjem emocije, njena težina postaje manja.
- Imenujte i normalizirajte djetetove reakcije koje vidite (npr. “Vidim da si uplašen/tužan, normalno je osjećati se tako.”
- Isti događaj kod različitih ljudi može izazvati vrlo različita osjećanja. Prihvatite različite emocionalne reakcije djeteta (tuga, ljutnja, pa i prividna ravnodušnost).
5. Ugasite vijesti, upalite brigu o sebi.
Stalna izloženost uznemirujućim vijestima u medijima i na društvenim mrežama produbljuje uznemirenost, a algoritmi društvenih mreža dodatno potiču dublje uranjanje u težinu onoga što se dogodilo. Istovremeno, odmicanjem od stalne izloženosti informacijama, koje se većinu vremena samo ponavljaju ili tek nadograđuju nepotrebnim i uznemirujućim detaljima, nećemo propustiti ništa značajno.
- Dogovorite “medijski prozor” tijekom kojeg ćete se starije dijete ili vi sami izložiti vijestima (npr. 15 min dvaput dnevno).
- Manju djecu zaštitite od izloženosti vijestima.
-Ugasite televizor ili radio dok ih nitko prati ili dok se djeca igraju u pozadini. Djeca čuju i ono što ne slušaju.
6. Predvidivost donosi sigurnost.
Predvidivost svakodnevnih rutina i obiteljskih rituala pomaže ponovno graditi narušeni osjećaj sigurnosti i vratiti osjećaj kontrole.
- Obratite pažnju da san, obroci, škola, sport i druženja idu po uobičajenom rasporedu.
- Posvetite pažnju uobičajenim dnevnim ritualima koje grade osjećaj bliskosti i sigurnosti u vašoj obitelji.
7. Omogućite osjećaj djelovanja.
Iako se događaj zbio daleko, dijete može osjećati snažnu empatiju i potrebu za djelovanjem. Ukoliko osjeća potrebu i to želi, može izraziti solidarnost na simboličan način:
- crtežom ili pismom podrške (koje možda ni neće poslati)
- simboličnom gestom poput paljenja svijeće
- razgovorom o tome kako organizacije i ljudi širom svijeta pomažu kada se dogodi nešto teško (npr. volonterski rad, donacije ili pružanje podrške)
- Informiranjem o globalnoj zajednici: naglasite da se ovakvi događaji dotiču ljude diljem svijeta i da postoji globalna zajednica koja suosjeća i pruža podršku.
Ako primijetite da je vaše dijete posebno uznemireno vijestima ili kod njega uočite promjene u raspoloženju, ponašanju, spavanju i apetitu ili tjelesne tegobe koje vas brinu, obratite se stručnjaku mentalnog zdravlja. Rano traženje podrške može pomoći spriječiti nastanak značajnijih poteškoća.
Gdje potražiti pomoć:
- školski psiholog, liječnik obiteljske medicine ili Centar za zdravlje mladih
- anonimna linija Hrabri telefon 116 111
Djeca će zaboraviti što smo rekli, ali će pamtiti kako smo ih zagrlili. Budimo im sigurna luka – za pitanja sada i kasnije.
Reference
[1] Reuters. (2025, lipanj 11). Austria comes to a standstill to mourn school shooting victims.
https://www.reuters.com/business/media-telecom/austrian-police-search-answers-after-mass-shooting- school-2025-06-11/
[2] National Center for Traumatic Stress Network. (n.d.). Parent guidelines for helping youth after the recent shooting https://www.nctsn.org/sites/default/files/resources/parents_guidelines_for_helping_youth_after_the_recent_shooting.pdf
[3] Substance Abuse and Mental Health Services Administration. (n.d.). Tips for talking to children &youth after traumatic events. https://www.samhsa.gov/sites/default/files/tips-talking-to-children-after-
traumatic-event.pdf
