Voditeljica CZM-a Dorotea Bratuša Juraj za Dnevnik Nove TV o tome kako razgovarati s djecom nakon uznemirujućeg događaja
Voditeljica Centra za zdravlje mladih, klinička psihologinja Dorotea Bratuša Juraj 11. rujna 2026 sudjelovala je u prilogu Dnevnika Nove TV u kojem je govorila o tome kako roditelji mogu razgovarati s djecom nakon traumatičnih i uznemirujućih događaja te kako prepoznati kada je djetetu potrebna dodatna podrška. Dnevnik Nove TV pripremio je kratak vodič za roditelje u suradnji s Centrom za zdravlje mladih Grada Zagreba.
Nakon događaja koji mogu izazvati strah, tugu, ljutnju ili nesigurnost, djeca mogu reagirati na različite načine. Neka djeca možda neće biti posebno zainteresirana za ono što se dogodilo, dok druga mogu pokazivati izražen strah, razdražljivost, promjene raspoloženja ili jednostavno neće biti voljna razgovarati o događaju. Zbog toga je važno imati na umu da ne postoji jedan način na koji će sva djeca reagirati na stresnu situaciju.
Roditelji pritom ne trebaju imati potrebu odmah započeti razgovor ili djeci nuditi informacije koje ona nemaju. Posebno kod mlađe djece važno je pratiti što već znaju i odakle im informacije dolaze. Ako dijete samo postavi pitanje, to može biti prilika da se razgovor nastavi i da roditelj sazna što je dijete čulo ili kako je doživjelo događaj.
U razgovoru s djecom važno je:
- prvo provjeriti što dijete već zna i što je čulo o događaju
- mlađoj djeci ne nuditi nepotrebne informacije ako ih sama nisu tražila
- odgovarati na pitanja jednostavno, jasno i primjereno djetetovoj dobi
- stariju djecu pitati što su čula ili vidjela te kako se zbog toga osjećaju
- uvažiti različite emocije koje se mogu pojaviti, uključujući strah, tugu, ljutnju, razdražljivost ili nezainteresiranost
- ne prisiljavati dijete na razgovor ako u tom trenutku nije spremno
- biti dostupni za razgovor i pokazati djetetu da se može obratiti roditelju kada mu to bude potrebno
Zato je važno promatrati dijete u cjelini i pokušati razumjeti što je dio uobičajenog razvoja, a što predstavlja značajnu promjenu u odnosu na njegovo uobičajeno funkcioniranje. Kako djeca postaju starija, njihovo ponašanje i način komunikacije postaju složeniji, zbog čega je važno pratiti ne samo što govore, već i kako se ponašaju, mijenja li se njihovo raspoloženje, povlače li se iz odnosa s drugima te kome se obraćaju kada im je teško.
Praćenje djeteta ne znači stalno ispitivanje ili nadziranje, već stvaranje odnosa u kojem dijete zna da je roditelj dostupan. Svakodnevni razgovori, zajedničko vrijeme i zainteresiranost za djetetov život mogu pomoći roditelju da lakše primijeti kada se nešto mijenja.
Ako roditelj primijeti promjene koje ga zabrinjavaju ili nije siguran kako ih razumjeti, važno je potražiti stručnu pomoć. Podršku mogu pružiti različiti stručnjaci mentalnog zdravlja, uključujući psihologa, kliničkog psihologa ili psihijatra.
Pravovremeno traženje pomoći može biti važan korak u razumijevanju djetetovih potreba i pružanju podrške koja mu je potrebna. Pritom je najvažnije da roditelji ne pokušavaju sami procijeniti sve što se događa, već da se, kada postoji zabrinutost, obrate stručnjacima koji mogu pomoći sagledati situaciju u kontekstu djetetove dobi, razvoja i svakodnevnog funkcioniranja.
Razgovor s djetetom nakon uznemirujućeg događaja zato ne treba biti jednokratan razgovor, već proces u kojem roditelj ostaje prisutan, sluša dijete i prati kako se ono nosi sa situacijom. Upravo takva kontinuirana podrška može djetetu pružiti osjećaj sigurnosti i pomoći mu da lakše prođe kroz zahtjevno razdoblje.
Više smjernica možete pročitati u prilogu Dnevnik.hr
